Šta je Coombsov test direktni?
Coombsov test (test antiglobulina ili test na antitela protiv eritrocita) je laboratorijska procedura u hematologiji, koja omogućava brzo i precizno dijagnostikovanje različitih poremećaja krvi, uključujući autoimune hemolitičke anemije, Rh inkompatibilnost (nekompatibilnost krvnih grupa), hemolitičku bolest novorođenčadi. Takođe, primena Coombsovog testa u transfuzijskoj medicini značajno poboljšava ishode lečenja pacijenata i smanjuje rizik od komplikacija. Postoje dve glavne vrste Coombs-ovog testa: direktan i indirektan. Direktan Coombsov test se koristi za detekciju autoantitela koja se vezuju za površinu eritrocita (crvenih krvnih zrnaca), usled čega dolazi do njihove prerane razgradnje (hemolize) i anemije. Procedura direktnog Coombsovog testa podrazumeva mešanje uzorka krvi sa Coombsovim reagensom (antiglobulinom), pri čemu u slučaju prisutva autoantitela koja su vezana za eritrocite dolazi do aglutinacije što ukazuje na pozitivan rezultat testa i potvrđuje imunski posredovanu hemolitičku anemiju.
Kada se određuje Coombsov test direktni?
Coombsov test ima široku primenu u kliničkoj praksi, uključujući dijagnostiku autoimunih hemolitičkih anemija kada se primenjuje direktni Coombsov test: U autoimunoj hemolitičkoj anemiji životni vek eritrocita je skraćen zbog postojanja autoantitela u krvi koji ih oštećuju, uslovljavajući njihovu bržu razgradnju i anemiju. Pozitivan nalaz direktnog Coombsovog testa potvrđuje prisustvo autoantitela koja napadaju crvene krvne ćelije i imunski posredovanu hemolitičku anemiju.
Uzorkovanje
Analiza Coombsov test direktni podrazumeva uzimanje uzorka venske krvi.
Priprema za analizu
Za analizu Coombsov test direktni nije potrebna posebna priprema.
Vreme izdavanja rezultata
Rezultat se izdaje za 2 radna dana.
Tumačenje dobijenih rezultata
Rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u skladu sa kliničkim stanjem pacijenta. Anemija se ispoljava kada se uobičajeni životni vek eritrocita od 120 dana skrati na 15 do 20 dana, a koštana srž i pored višestruko povećane eritropoeze (šest do osam puta) ne može da nadoknadi ubrzanu razgradnju eritrocita. Na povećanu razgradnju eritrocita ukazuje povišena koncentracija nekonjugovanog bilirubina (indirektna hiperbilirubinemija), snižena ili nemerljiva koncentracija haptoglobina u krvi, povišen urobilinogen u urinu. Pojava hemoglobina u urinu (hemoglobinurija) ukazuje na tešku intravaskularnu hemolizu. Tipičan laboratorijski panel za dokazivanje hemolizne anemije uključuje i određivanje laktat dehidrogenaze (LDH), pri čemu se registruju povišene vrednosti ovog enzima usled oštećenja eritrocita. Pozitivan nalaz direktnog Coombsovog testa potvrđuje prisutvo autoantitela koja su vezana za eritrocite usled čega dolazi do njihove prerane razgradnje (hemolize) i anemije tzv. imunski posredovane hemolitičke anemije.